O bandu …

… a šta vam mi moremo reć’, najbolji opis banda bi bija:

_________________________________________

“… a je, čuli su i u Zagrebu i još kojekuda za tu legendarnu splitsku grupu “Tak nekak” čiji članovi radije prodaju brokve i žarulje nego da prodaju svoju muziku. Gobbu i blues-bandu nije bilo do sklapanja poslova s diskografima, menadžerima i ostalom estradijom. Oni su sklapali pošten posao sa svojom publikom, po principu “Mi sviramo, a vi guštate!”….”

Predrag LUCIĆ u ‘Feral Tribune’ 8. svibnja, 2008.

_________________________________________

“Otprilike ovako”su nastali početkom 70.-ih godina prošlog stoljeća u Splitu te traju do danas. Počeli su sa bluesom i još uvijek se druže s njim na neki poseban način. Uz blues standarde na repertoaru imaju i autorske skladbe nastale uz blues utjecaj. “Otprilike ovako” su pioniri splitske klubske i blues scene, te i dan-danas uz “stare kosti i svježu krv” ne silaze s nje.

U svibnju 2008 ‘Otprilike ovako’ je zauvijek napustio jedan od osnivača banda, Jadran Zlodre Gobbo, ali band nastavlja sa djelovanjem što je bila i njegova želja. Nikad za mase, uvijek za izabrani krug, sa svakim svojim nastupom “Otprilike Ovako” pružaju poseban glazbeni doživljaj.

Kroz kultni splitski blues band tijekom 38.g. postojanja prošla je pozamašna i respektabilna lista glazbenika, da ih nabrojimo:

  • Gitaristi: Tonči Kragić, Ranko Tolić, Bojan Beladović, Ivan Franasović, Ilija Utrobičić, Silvije Škare, Tonči Radić, Vladimir Garić, Goran Cetinić-Koča, Siniša Petrić, Pino Bačić, Zlatko Brodarić
  • Basisti: Nenad Bego, Goran Franić–Njoko, Goran Slaviček, Sven Buić, Zvonimir Matić, Davor Rudolf
  • Klavijaturisti: Joško Gujinović, Željko Šparmajer, Duško Ivelić, Darko Aljinović File
  • Bubnjari: Vladimir Marinić Kragić, Matko Petrić
  • Saksofon: Mladen Baučić, Siniša Kovačić
  • Udaraljke: Matko Petrić, Boris Popov
  • Viola: Žasmina Pankov
  • Violina: Zdravko Štrbac
  • Cello: Vladimir Lukas
  • Wash tube: Pjero Reskušić
  • Wash board: Mladen Velat
  • Drombulja: Damir Šalov

——————————

Trenutni postava banda je:

  • Vladimir Kragić Patak – bubanj/usna harmonika
  • Darko Aljinović File – klavijature/vocal
  • Goran Slaviček Salko – bass
  • Goran Cetinić Koča – vocal/gitara
  • Vladimir Garić – gitara/vocal

——————————

ALEM ĆURIN U POVODU 30. GODIŠNJICE KULTNOG SPLITSKOG BANDA OTPRILIKE OVAKO (FERAL TRIBUNE 16.02.2002.)

OSVETA PLAVOGA RADIONA

Ovaj je tekst pun toplih osjećaja i van strujnoga kruga, svakome mobitelu usprkos.

Kada su te zvali u goste i kurčili se da ti ispune muzičku želju ti bi ih dotukao (tako im i treba!) s tri, samo tebi, slatke riječi – Cohen i Otprilike ovako. Cohena, onoga staroga, imali su pod teško, a Otprilike ovako niti pod možda, ni pod neznamo, nit pod vidićemo, ni oprilike. Njima je Otprilike ovako bilo u rubrici oprilike nikako. Onda te opet zovu te ti namjerno nosiš svojega Cohena, svoje Otprilike ovako. Pa te više ne zovu. A djeca rastu. Odu svojim putem i djecu svoju nađu na nekoj novoj adresi. I plastične i bijele zube nove i dioptrije nove i skupe.

Dok na staroj adresi, adresi gdje stanuju legende, snovi, nekvarljiva roba, mladost i slike u boji, evo i njih, tj. Otprilike ovako, još su uvijek tamo, gdje je sve onako kako treba. U kompletu. A nego kako. Trideset im je lijet i još su, za stalno, spremni za let. Let svakakvi pa i onaj pravi. I dok je njih i dok su takovi i tebi je nekako draže, nekako, sve ti je lakše. Da su u ove tri decenije nalili ploču, LP, nosač zvuka ili snimili veliki CD, više ne bi bili tvoji već svačiji. Izišli bi iz tebe te legli, onako komodno, na neku škanciju, poglavito specijaliziranu, ušuškani prašinom vremena, zatučeni miščaflom! Isto kao i drugi. Ma su oni drugovačiji od drugih, pače otprilike podosta.

I pišam se u čašu di joj zubi stoje, onoj teoriji po kojoj su Gobbo & Patak te ostatak (njih skoro tridesetak, bogati!) tek čisti bluezeri-luzeri. Jerbo, glede čaše i teorije, kako reče Congo, sloboda ti je besplatna dok ti je netko ne proda kao vlastitu reklamu. Ne, ne daj se, pinezima! I zato neka nema ploče.

Kao da čujem: Alo, daj laškaj malo, ne budi sebičan. Ma je l’, e, baš ‘oću. I nisam jedini. Ima nas. U ovome gradu, a i po metropolama. Raznosvjetskima. Ima jedna obitelj, nas, dođemo ti kako sekta skoro, bogareti, više pleme. Da znaš. I šeta to jato, oliti pleme, obožavatelja fundusa blues-bande Otprilike ovako, šeta tako od koncerta do koncerta, dajemo pomalo na stanovnike Cicelya, pleme šetača kroz desetljeća, od Titota i raznih pa Franjota do ovih, kroz tri sistema i pokoji sustav, evo, dva milenija već. Pleme u godinama. Blueseri u godinama. Godine su tu. Jebiga. Nema veze.

I nema struje. E, to je najbolja, to je naj varijanta. Onda smo uplatili. Ne u kakav crven-bijelo-plavi fond s kolicima, barjacima i podušnicama, bez obzira na Stepinčevo koje je bilo na programu toga dana (šta im je sad to ka dođe?!). Je, je…trude se, ma im ne ide… nikako da nas poklope. Jer Otprilike je ovako ostao jedan od rijetkih i čistih momenata u ovome gradu gdje malobrojni (ali nas je puno!), ispižđeni stvarnošću, mogu pobjeći u susret nekim ljepšim i starijim avanturama.

Unplugged koncert u Teatrinu (ex Muzička omladina) poviše kina Marjan na Prokurativama. Koncert bez struje, bez fotografa i bez novinara. Očito. Ovi zadnji i predzadnji nisu ubrali koga Otprilike ovako predstavlja. Ili nisu imali mjesta. Gužva je bila samo takva. Toliko je bilo zainteresiranih da su svi ušli, a još ih je polovica ostala vani.

Dvadesetak standardnih poklona, starih i novijih te starih u novijoj obradi, sat i po ćipo, darovi iz zajedničkoga deponija starenja nisu nikada bolje zvučali. Objektivno.

Jadran Zlodre Gobbo (vokal, usna harmonika), Vladimir Kragić Patak (vokal, gitara, a tek usna harmonika!), Zvonimir Matić (bas, vokal), Vladimir Garić (gitara, vokal) uz pomoć sjajnih Matka Petrića (bubanj, udaraljke) i Borisa Popova (congo, udaraljke), bili su bolji od televizije u boji. Svakoj reklami za dišpet!

Šta smo stariji, to smo mlađi i ljepši. Vraćale su se slike iz Vicka, Depa’danse, Džaje, Teatra o’ pupi, Ferijalnoga… jedini spotovi koje ovaj band ima. Memorija sjećanja. Dolazi mi pred oči slika rublja na sušilu. Rublje čisto od sunca. Oprano i to sve na ruke. Apsolutno fantastično. Famozno. Nego. Čisto i još crnje, crnačkije. Bila je to osveta Plavoga radiona. U ime Doma sindikata s vodoskocima. Struji tu nije bilo mjesta.

Bio je to koncert nakon kojega ostaješ bez teksta i zato nema više!