O Gobbu …

JADRAN ZLODRE GOBBO 1952-2008

Od prvih početaka i jedan od osinavča banda, te vokal i virtuoz na usnoj harmonici,  bio je  Jadran Zlodre Gobbo koji nas je nažalost 2008 godine,uslijed teške bolesti napustio.

U čast Gobbu je posvećen i Split Blues Festival koji se već nekoliko godina uzastopno na prvi dan ljeta 21.6. održava na Splitskim prokurativama.

O GOBBU …

Edo Jakaša, glazbeni urednik Rock klasike

Mislim da Gobba poznajem od trenutka svoje (doživotne) zaraze rockom (i bluesom, kao njegovom ključnom glazbenom kolijevkom), negdje, od desete godine života. Slušajući kako moj susjed ”Orao” Jurašin lako skida Carlosa Santanu, rodičine vinile Betalesa, Stonesa, Floyda, Dylana i Younga, ubrzo sam prestao gnjaviti roditelje da me vode na Prokurativu i nestao u globalnom rock – labirintu, povremeno se zanimajući svime što je vrijedilo na sceni bivše nam (socijalističke) domovine, a dolaskom 80-ih, i na sceni moga naglo rastućeg rodnoga Splita. Tamo je Gobbo već poprilično stršao. Živio je i pjevao život čistokrvnog bluesera, svjetskog, a opet dalmatinskog i splitskog rockera, samozatajno (ali gromko) predvodeći najortodoksniji band koji je Split ikada imao.
Od 1979. pa sve do Gobbova odlaska iz našeg zlosretnoga tranzicijskog košmara, pohodio sam njihove svirke, bio i DJ u pauzama njihovih klupskih nastupa, žicao autograme, ugošćivao Gobba i dečke u ”Rock Klasici” na Radio Splitu…
A Gobbo je uvijek bio svoj, kao, uostalom i većina njegovih ”pomaknutih” blues – rockerskih kompanjona iz Otprilike Ovako.
Iskonski su, rekao bih, univerzalni blues, ali i nepatvoren, organski rock, uvijek izvodili na svoj, iščašeni, opitljiv način. Gola, makar i virtuozna, reprodukcija nikada ih nije zanimala.
Gobbo, Patak i ekipa, maestralno su razumijevali glazbu svojih uzora i orijentira, štoviše, dijelili su s njima i onaj rijetko darovan osjećaj i fluid, koji ih je pokretao i inspirirao, podjednako, u vlastitom izražavanju (temeljenom na Gobbovu uvrnutom autorskom materijalu), kao i u kaveriranju autora i pjesama, koje su doživljavali na neki drugi, svoj, otpriličan način. Uz to, imali smo Gobbov osebujan,kako se to lijepo kaže, blue-toned, vokal, njegovo vrlo emotivno,i vrlo sugestivno, pjevanje.
Načela na kojima je počivala kemija ovoga banda; samosvojnost, glazbena (žanrovska) neokaljanost, neokretnost (u diskografskom smislu), pa i neviđena lijenost, u mogućim poslovnim aktivnostima, nikada nisu dovedena u pitanje.
I po tomu su bili, a i ostaju, osobiti splitski duhovnjaci.
Eto, izgleda da nas je tek Gobbovim preranim odlaskom trebalo dopasti jedno, uistinu, reprezentativno, brižno i kompetentno posloženo diskografsko izdanje Otprilike Ovako.
Kako bilo, ta kompilacija je sjajna, rekao bih, primjerena počast čovjeku (u punom smislu te riječi) i bandu, koji je u povijesti Splita već davno zauzeo posebno mjesto na ljestvici vječnih velikana i trajnih vrijednosti.

———————–

PISMO JADRANU ZLODRI – GOBBU

od Marina Jurjevića

Dragi moj Gobbo !
Nedilja je ! Puše jugo…onako prid kišu. Gledam kroz ponistru borove kako se savijaju i sive krpe oblaka koje se besciljno guraju nebom….i mislim na tebe. Znaš kako sve može izgledat ka neka produžena misao koja izvire iz glave i oblikuje sve oko nas. E tako izgleda i ovaj bolesni dan.
Moj Rikabelo !
Znaš i sam kako to izgleda. Nahoda si se i Ti ovim putevima…i moga si još puno ali… otiša si bez da Te iko išta pita. Pizdasta Sudbina u koju nikad nismo virovali ! Idiotizam ljudskog mesnatog mehanizma ili neki zajebani nekontrolirani rast mutavih stanica u našim tijelima.
Kakva nepravda !
Kakva neprihvatljiva igra slučaja !
A di smo tu mi ?
Di su tvoje pisme i tvoje slike koje si crta jogurtom na skliskom papiru s bile strane listova od kalendara ?
Eno ih par visi kod Štrbe.
A sa CD-a i traka tvoj glas…bluesmanu moj !
Koja tuga i prije svih razloga za tugovanjima….Koja tuga još u ona naša vesela ispijanja “Debita” i zajebancije na đitama i jidrenjima. Kakva tuga u valovima naših mora i brušenjima mladalačkog ljevičarenja ? Kakva tuga u svemu….
Dobri moj Zlodrinjo !
Splitski Varoš. Križeva ulica…..”Kaleto moja mala”, brujetade i ispijanje piva u “Lučici”. Još tamo od sidenja na gredi isprid “Gage” pa do Đaje…kad je Pino usrid zime skaka u pličak među razbijene boce a mi slušali J.J.Calea.
Tvoja usna harmonika i “Tribina Mladih”…Teta Milka i kino “Zlatna Vrata”. Prvi koncerti. “Otprilike ovako”. Čini mi se da van je Šalov nadija ime…Pa to stalno vraćanje samom sebi..kroz pismu. Krifle, Ruda, Patak, Bojan…..Uvik Gobbo! Uvik Gobbo !
Prva “kultna” splitska grupa. “Nema više nema nje, nema više Marijetice!”…”Potegneš vodu..događaji odu!”….Koncerti u “Kazalištu lutaka”. Music in the dolls house!
Sarajevo !
Sarajevo naše mladosti !
Ljubljane i Beogradi. Osijek ! Reza, Buco, Radar !
Vojske….
E moj Jadrane!
Dragi!
Ma šta je bija Bukovsky…? Ma baš ništa ! Sve nam je bilo na dlanu ! I Blues i Alternativa…..Od makedonskih pisama u Bagatovoj kod Emila pa do Incredible Strig Banda i Doorsa. Od sevdaha koji je odnija Petra pa do zagrebačkih Gornjogradskih rasprava “Pod starim krovovima” iz vremena “Kužiš stari moj”!
A di je Trešnjevka ?
A di je Druga Crikvenička i lokal “K dobroj kapljici”!? Kod Ankice !
Di su Perićeva šticavanja i njegov sinjski budhizam…šiša i arambašići ?
Di si Ti bluesmenu moj ?
Evo je nikidan bila i Nora iz Amsterdama….Valjda je i nju sjebala Goranova smrt. A sada i Ti Gobbo ! Ti !
Ka da je moguće zaboravit staru dobru Čikešinku i “Riblju Tavernu”.
“Nema te više Alija – sevdalija…druže moj!”
“Niz polje idu babo sejmeni – Sejmenske pjesme, babo – pijevaju…Prokleti da su, babo. sejmeni…što moga sina Marka tijeraju”
“Gonđe ružo!”
“Put putuje Latif Aga s jaranom Sulejmanom”
“Što mi je merak poljak da budem…na tvojta njiva – mori Božano”
“Neću, babo, neću Aliju….”
Zlajo na odlasku na Lastovo..Između Holandije, “ludih Švaba” , Mljeta ili Lastova !
Pa do Claptona, Čiova, Brača, J.LHookera, Mayala, Dylana i tvoga hrapavog glasa.
Gobbo…Još je sve friško iako je Svit ostarija za popizdit !
Uvik su samo rane friške i bolne. Sječanja !
Nikidan me zva Tvoj brat Janko, baš sam tu noć doša iz Varšave…Tražija je jednu knjigu od Carlosa Fuentesa i sluša je tebe dok me zva. Čuja san tvoj glas na sekretarici mobitela…Nestvarno. On govori a u pozadini Ti. Normalno da Ti nemaš veze sa nikakvom smrću a najmanje sa svojom i normalno da si Tu a ne Tamo. Smrt živi svoj život – a Ti svoj. Ko je jebe !
Ka da Ti možeš nestat ?!
Malo sutra !
Moram na zid stavit onog Alemovog “Skefala” šta ga je bija nacrta na temu Trocki-Meksiko-Marin a kojeg si ti kašira i posla mi ga u Ciudad de Mexico. Još se sićan kako sam bija oduševljen tim Ćurinovim djelom i Tvojim trudom. Čini mi se da Gall ima najviše “Skefala” ali meni je i ovaj dovoljan – jer je, na neki način i Tvoj.
A to je bilo vrime oduševljavanja Fridom i Diegom…Hodoćastija sam u njihovu “Plavu kuću” stalno. Prićali smo dosta o tome. Tada je kod nas niko nije šljivija a evo je sad i to drugačije. Jer, ka – sve se minja….
Jo šta bi se Ti nasmija na to. Ono po Gobbovu !
Kad si me zadnji put zva u Sabor priča si mi o koncertu na kojem ćeš svirat i na kojeg ćeš dovest Brecelja i ekipu. Koncert bi bija za sve koji imaju probleme sa svojom dušom. Zagovara si stvar ljevice. Govorija si mi šta triba napravit da ljevica napokon i kod nas dođe na svoje. Bija si od onih koji nije piva za lovu na našim skupovima – nego od gušta…jer Zlodrinu su oduvik bili “na livici”…”splitskoj i svitskoj” !
I slušaj Gobbo, ako vidiš Perića onda će ti on reć di je Petar. Već vas je troje. Morete bacit na trijumf ili na “trešetu ko manje” ! Nemojte nam se puno smijat, ogovarat i zajebavat nas.
Jer kad – tad ćemo se mi opet nać.
Svi skupa….A onda ćete nas ćut !
Jesi li razumija !
Znam ja vas.
Sve je ovo samo San. S tim da se Čovik mora probudit kako bi zna šta je sanja.
I nikad nije sigurno ko je budan a ko spava.
Zapamti to i zapivaj koju ispod glasa.
Uvik Te je bilo lipo ćut.
A sad ću Te pustit na miru. Ostaj mi zbogon !
Voli te Tvoj stari kumpanjo
Marin

———————–

GOBBO ZVANI BLUES

Predrag Lucić, Feral Tribune 8. svibnja, 2008.

Kako ćeš napisat da je umro Gobbo? Napiši, bogati, da san umra ka šta bi napisa da san i živija! – rekao bi Gobbo po svoju. I zapjevao kako se živi pa se i umire. Otprilike ovako: “Možda bi vam bolje bilo da niste tu…”

Jadran Zlodre Gobbo pjevao je blues kao da je Crnac i svirao usnjak kao da je Crnac. Jedino što nije brao pamuk kao Crnac, i to samo zato što bumbak ne raste u Splitu. Gobbo je sa svojim bandom “Otprilike ovako” učinio da u Splitu raste blues i taj band smo još kao klinci nazivali jednostavno blues-bandom. Svaka čast i Lovri i odličnim mlađim bluserima koji su došli poslije Gobba i družine, ali kad u Splitu kažeš blues-band znalo se da misliš samo na “Otprilike ovako”. I znat će se i ubuduće, pa neka si blues-bandovi za koje nije dovoljno reći da su blues-band smišljaju imena.

Radije bi Gobbo sa svojim frendovima iz banda brao bumbak nego plastične lovorike, i to je bio glavni razlog što su te Zagrepčani i ostali fini svijet čudno gledali kada bi im pričao da si bio na koncertu blues-banda. Kojega blues-banda? A kako ti to misliš kojega, kokondrilo jedan?!

A čuli su, čuli su i u Zagrebu i još kojekuda za tu legendarnu splitsku grupu “Tak nekak” čiji članovi radije prodaju brokve i žarulje nego da prodaju svoju muziku. Gobbu i blues-bandu nije bilo do sklapanja poslova s diskografima, menadžerima i ostalom estradijom. Oni su sklapali pošten posao sa svojom publikom, po principu “Mi sviramo, a vi guštate!”. Cijena tog posla jest da većina pjesama blues-banda nije završila ni na kakvom nosaču zvuka, da bidnome nosaču ne pati škina. Ali tko je makar jednom čuo Gobba kako pjeva, tome ne treba nikakav LP ili CD da bi se podsjetio. To se, dragi moji ljudi, ne zaboravlja, to “pusti sunce, mama, da me dobro suši, ja bit ću čist u crnoj duši…” To.

———————–